Arhiva

8 ključnih razloga zašto da osigurate svoj biznis?

Kada počinju svoj posao, preduzetnici imaju toliko toga o čemu razmišljaju i jedna od stvari koja im sigurno nije u prvom planu jeste osiguranje biznisa. Iako važna stavka, a kao što će se iz ovog teksta videti, za brojne delatnosti i obavezna, osiguranje je nešto na šta se gleda kao na mogućnost i trošak, a ne kao na nešto bez čega se ne počinje i investiciju koja se višestruko vraća.

Zbog toga smo, za početak, izdvojili odgovore na osam ključnih pitanja na koje bi svaki početnik u poslu trebalo da odgovori u vezi sa osiguranjem. Na njih odgovara stručnjak za osiguranje Miloš Mamula. 

 1.Šta bi jedan početnik u biznisu trebalo da zna o osiguranju svog posla?

Svako ko započinje biznis bi pored biznis plana i ideje, trebalo da se upozna sa zakonskim propisima koji se odnose na delatnost kojom će se baviti. Za veliki broj delatnosti postoje posebni zakoni, pravilnici ili odluke koji definišu okvire poslovanja, a između ostalog, sve je više i onih koji propisuju obavezna osiguranja. Tako recimo, svako ko želi da osnuje turističku аgenciju, da bi dobio licencu, tj. osnovao firmu mora da ima osiguranje za slučaj insolventnosti (nemogućnost ispunjavanja finansijskih obaveza) radi naknade putniku usled neispunjenja ugovornih obaveza. 

Namerno sam izdvojio ovaj primer sa turističkim agencijama jer je traženo osiguranje izuzetno teško da se nabavi zbog loše reputacije pojedinih turističkih agencija u prethodnim godinama, pa bi neko ko želi da osnuje agenciju najpre trebalo da se raspita da li će moći da pribavi neophodnu polisu osiguranja. Dakle, za početak bi svako trebalo najpre da se upozna sa obaveznim osiguranjima za svoju delatnost (ukoliko su propisana), a nakon toga sa osiguranjima koja mogu imati bitnu ulogu u zaštiti imovine i celokupnog poslovanja. 

 2.Zbog čega je potrebno da se jedno poslovanje osigura?

Razloga ima mnogo. Kako sam i naveo, za početak da bi se ispunile zakonske obaveze. Navešću još jedan primer, po Zakonu o bezbednosti i zdravlju na radu, svaki poslodavac je dužan da zaposlene osigura od povrede na radu, profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi sa radom, ovo recimo važi za sve privredne subjekte. Pored zakonskih tu je i zaštita uloženih finansijskih sredstava u imovinu, opremu, mašine, vozila od požara, krađe, poplave i ostalih rizika. Takođe, osiguranja od opšte i profesionalne odgovornosti služe za štete pričinjene trećim licima na telu, zdravlju ili stvarima koje nastaju usled propusta prilikom obavljanja posla i pokrivaju sume/iznose koje bi oštećena strana mogla da potražuje, a koje bi znatno mogle da ugroze finansije mladog biznisa. Na kraju, tu su i benefiti za zaposlene poput dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja koje tim ljudi čine zadovoljnijim i privrženijim. U suštini, osiguranje obezbeđuje sigurnost i miran san za nepredviđene okolnosti koje se mogu desiti, ali ljudi u Srbiji nemaju dovoljno razvijenu svest o tome kao u nekim razvijenijim zemljama u svetu.

3.Na koji način se to može uraditi?

Vrlo jednostavno, može direktno u komunikaciji sa osiguravajućim društvima, ili preko posrednika/zastupnika u osiguranju koji analiziraju potrebe klijenata i nude uporedni prikaz svih ponuda sa tržišta. U poslednje vreme je trend da se većina ovih procesa započinje i preko interneta.

4.Preduzetnici imaju na početku velike troškove, osiguranje je samo još jedna dodatna stavka. Koliko to košta? 

Cena osiguranja najviše zavisi od iznosa na koji je polisa ugovorena, sume osiguranja, kao i od rizika i širine osiguravajućeg pokrića. Takođe, kada govorimo o firmama, postoji klasifikacija rizika po delatnostima, neke delatnosti su manje, a neke više rizične u pogledu osiguranja. Primera radi, osiguranje neophodno za dobijanje licence za agencije za posredovanje u prometu nepokretnosti može iznositi cca 150 evra, dok osiguranje neophodno za dobijanje licence za već navedene turističke agencije može iznositi 3.500 evra i više. Kod imovinskih osiguranja koja pokrivaju rizike požara i provalne krađe, a da bi se stekao opšti utisak cene u dinarima, najbolje je pomnožiti vrednost imovine sa brojem 2, pa podeliti sa 1000.

5.Da li je to trošak ili investicija? 

Definitivno je investicija, ali nemaju svi svest o tome. Nažalost, neki se kasno uvere u to, tj. kada im se desi već šteta, a nemaju ugovorenu polisu. Ipak, bitno je napomenuti da se uslovi svih osiguravajućih kuća po nečemu razlikuju, kao i da nisu svima potrebne sve polise. Bitno je napraviti procenu rizika i odabrati adekvatno pokriće jer loše ugovorena polisa može se tretirati i kao trošak. Zbog toga je bitno da ljudi ipak odvoje malo vremena i posvete se uslovima osiguranja kada ga kupuju. Moram da kažem da je bitno i koga će odabrati za savetnika u tom procesu. 

6.Dešava se da osiguranje ne pokriva sve potrebne rizike, a u to se uverimo tek kada se šteta dogodi. Koje su to cake na koje bi trebalo obratiti pažnju kada se polisa ugovara?

Nema caka, bitno je da se odvoji vreme i pažljivo analiziraju uslovi osiguranja, tj. šta spada u obim pokrića. Tako, da ako je nekome teško da čita, istini za volju, suvoparne tekstove uslova, uvek može da ode do člana uslova koji definišu obim pokrića, tj. ono šta je uključeno u osiguranje i ono šta je isključeno iz osiguranje, koje štete neće biti pokrivene ukoliko se dese.

7.Ako i pored toga ima nejasnoća, da li je potrebno i moguće u tom poslu angažovati stručnjaka kao pomoć?

Praksa iz zemalja u kojima je osiguranje daleko razvijenije nego kod nas govori da većina osiguranika sarađuje sa zastupnicima/posrednicima u osiguranju, koji su stručni u oblasti osiguranja i za potrebe klijenata čitaju „sitna slova“. Bitno je napomenuti da ovakve firme rade besplatno prema svojim klijentima, a naplaćuju se ukoliko dođe do ugovorene polise od osiguravajućih društava. Ovo ne znači da je loša direktna komunikacija i sa osiguravajućim društvima, razna su iskustva od slučaja do slučaja, ali bitno je pronaći nekog ko ipak ima iskustva i razume potrebe klijenta.

8.Da li je od vrste posla, odnosno organizacionog tipa firme za neke važnije da se osiguraju nego nekima drugima (misli se na slučajeve kada je vlasnik firme odgovoran i garantuje za poslovanje celokupnom svojom imovinom)?

U principu i da i ne. Osiguranje je u poslovanju za svaki tip organizacije podjednako važno. Ukoliko neko garantuje svojom imovinom, onda je sasvim jasno koliki je ulog ukoliko dođe do rizika koje bi neka vrsta osiguranja mogla da obezbedi, a nije ugovorena polisa. Sa druge strane štete mogu biti male, a mogu ići do tih razmera da budu fatalne i po velike i likvidne firme, gde se ne garantuje imovinom pojedinca, ali se ugrozi celokupno poslovanje. Suština je jasna, rizici su prisutni kako u životu, tako i u poslu, osiguranje služi da obezbedi veću sigurnost i umanji finansijske gubitke ukoliko se neki od tih rizika ostvare, zasniva se na solidarnosti, gde svi daju po malo i tako se kreira fond iz kog se isplaćuje nadoknada onima kojima se šteta desi. Ukoliko niste osigurani, sami snosite odgovornost za sve potencijalne rizike i gubitke.

Dopao Vam se tekst?
Podelite ga sa prijateljima!

Autor

Tekstovi nastali u periodu od 2019. do 2023. godine na prvoj verziji portala sačuvani su u okviru arhive.

Više o Arhivi